U svom filmu: kako Ivica vidi svijet?

Updated: Nov 7

Svima koji prate Ivicu putem društvenih mreža (dzambo_ivica), poznato je da je on veliki zaljubljenik u svijet s one strane foto objektiva, ponajviše u video formatu.

Kada sam mu postavila prvo pitanje, koje svima postavim, a ono je da mi kažu - TKO JE XY? - Ivičin odgovor (opis samoga sebe) toliko me dojmio, da ga citiram u cijelosti:


"Ivica je prije svega jedan običan dečko koji je odrastao u malom slavonskom selu Jaruge, ima nekoliko ožiljaka na glavi, lomio ruke, noge i imao super djetinjstvo. Uvijek bio samostalan i radio što želi. Ali naravno, knjiga je uvijek bila prioritet pa je tako Ivica završio srednju Tehničku školu i u konačnici i magistrirao na FERIT-u u Osijeku. Sada je magistar računarstva i radi u struci. Zanimljiv životni put, ali ne žalim za nijednom odlukom jer smatram da je to moj put – malo trnovit, uzbudljiv, naporan i sve uz veliku dozu sreće. Sreća prati hrabre!"


Kako se rodila ljubav koja je u početku bila samo hobi, a danas malo-pomalo i izvor prihoda, prema putovanjima, fotografiji, a u zadnje vrijeme najveću ulogu preuzima video?

Koliko je izazovno biti sam svoj „gazda“, raditi na izgradnji vlastitog brenda… Kako bi kasnije ubirao plodove vlastitoga rada te uživao u istima?

Kažu, neki tamo pametni ljudi, da ne možeš pronaći svoju ljubav i nešto u čemu si dobar ako ne probavaš raditi sve po malo. Tako sam i ja, probao sam raditi puno toga i došao do male GoPro kamerice kada sam bio 2017. godine u SAD-u na studentskoj razmjeni. Pripremao sam se na put po Americi (25 dana) i htio sam sve zabilježiti svojom malom kamericom i pokazati roditeljima kako mi je bilo. I gle, nakon treće godine za redom, u istoj toj Americi, kupio sam svoju profesionalnu kameru i opremu i uložio u nešto što volim i želim iako su me svi bližnji nagovarali da uložim novac u automobil, kao i svi ostali. To se naravno nije obistinilo jer automobil je nešto što mi nije trebalo, i dan danas – kada mi možda i treba nemam ga jer sve dođe u svoje vrijeme.


Izgradnja svog brenda – mogu reći da je poprilično zanimljivo i teško jer je bitno ostaviti trag. Jedan mi je profesor na FERIT-u rekao da uvijek treba razmišljati da se ostavi trag – jer kada radiš za tvrtku, ti si samo radnik koji je u pozadini svega (sustava) i samo si jedan kotačić cijelog sustava koji je ubire plod svog rada – dok imati nešto svoje, tvoj plod i tvoj rad dokaz koliko si toga napravio. Stoga – mislim da je jednostavno to cilj!

Želim stvoriti nešto na što ću biti ponosan, što ću moći pokazati svojim nasljednicima i reći kako sam imao zanimljiv život i kako samo ozbiljnim radom i učenjem možeš doći do pravog i kvalitetnog rezultata i uspjeha.

Koliko je presudno u tvome poslu imati dobru foto/video opremu, usudila bih se reći i osobno računalo te one pomoćne „stvarčice“ kako bi ono što radiš, radio NAJBOLJE?

Koliko tvoje kompetencije (znanje, vještine, stav) igraju ulogu u ovome što radiš?


Ovo je zaista teško pitanje – činjenica je da je ideja najbitnija i da sama priča igra najveću ulogu. Ja sam započeo s malom GoPro kamerom, nakon toga sam zamijenio još dvije DSLR kamere i popratne opreme, i na kraju sam ipak došao do malo ozbiljnije razine. Jednostavno moram pratiti trend i imati nešto što će me istaknuti.

Kada i dođeš do odlične opreme – opet se vraćaš na bitan početni korak, a to je da je priča najbitnija. Treba naučiti raditi s opremom koju imaš i koristiti ju, a veoma je bitno učiti svaki dan i pratiti što se to novo "krčka" u svijetu tvog područja zanimanja, hobija.

Ono što je sigurno, uopće nisam bio osoba za fotografiranje/snimanje, ali sam to želio naučiti i evo me! Sada mi svi govore da imam "oko za to", ali ja i dalje smatram da je sve stvar učenja i prakse. Vjerojatno jesam malo u prednosti zbog rada na računalu i brzog svladavanja programa za uređivanje videa, ali to i dalje ne kreira video/film.

Stoga, dovoljno je probavati, tražiti se i u konačnici puno raditi.

Praksa i učenje pa sve dođe na svoje, a oprema i pomagala dolaze s vremenom.


Životni motiv?

Danas biti bolji, nego što sam bio jučer!

Ovo je nešto što sam shvatio tek' u posljednje vrijeme jer konkurencija je velika, ako ne učiš i ne pratiš tehnologiju – ekipa koja radi isto te lako "potuče". Veliki mi je problem bilo nešto objaviti, i onda reći da je to odličan video, kad' i sam znam da netko dalje radi to puno bolje i zanimljivije – ali sam zaboravio da je bitan moj osobni razvoj i da se vidi moj osobni napredak.

Od kada tako razmišljam, sve ide kako treba i smatram da sam pronašao pravi recept.

Svakim novim projektom pokušavam biti još bolji – jer kao što sam rekao na početku – malim korakom do velikog cilja.


Tri si godine zaredom išao na W&T u Ameriku.

Koliko te posao i put po Americi promijenio? Smatraš li da si te tri godine radio ljetni posao u hrvatskoj, da bi danas bio ovdje gdje si sada, sa svom opremom u koju neprestano ulažeš…

Koliko ti tvoje fakultetsko znanje pomaže u istome?

Uistinu cijenim svoj Fakultet u Osijeku i danas ništa ne bih mijenjao i da mogu, ali 3 godine studentske razmjene u Americi su nešto najbolje što sam dobio od Fakulteta.

Iskoristio sam tu šansu i pronašao sebe, usavršio se i vidio kako se to radi u modernom svijetu.

Ponekad trebaš pobjeći iz svoje „komfor-zone“ i pokušati nešto novo za što zapravo i nemaš snage i misliš da nećeš uspjeti.

Upravo je to prednost odlaska u inozemstvo i mislim da razmišljanje koje sada imam zasigurno ne bih imao da sam ostao i ljeto proveo u Hrvatskoj. Upoznao sam puno prijatelja, usavršio jezik i zaljubio se u putovanja i kulturu. Nakon toga su putovanja samo počela dolaziti, a s njima i vlastiti razvoj i prilike.

Danas, želim raditi ono u što sam se zaljubio u Americi, a fakultetu koji mi je to sve omogućio zahvalan sam do neba jer ljudi koje sam na fakultetu upoznao i znanje koje sam na njemu stekao ono je što me danas gura i motivira.


… A podrška obitelji, prijatelja u svemu što radiš i planiraš? Koliko ti je ona važna?

Iako su me na početku svi gledali kao totalnog luđaka, sad je i ona prisutna i svi mi maksimalno pomažu i podržavaju me.

U poslu kojim se bavim preporuka je ključna, a njih imam dovoljno što mi zaista puno znači na samome početku.

Danas u digitalnom svijetu, jedno dijeljenje na društvenim mrežama puno znači – a ne košta apsolutno ništa!

Jako mi je važna podrška, iako ima trenutaka kada volim da me nitko ne podržava jer uvijek volim pokazati zube i dokazati da sam upravu i da sve što pričam nije bez razloga. Iako, ponekad nešto nije dobro i dosta je bitno saslušati prijatelje, jer nisu samo pozitivni komentari oni koje želim jer najviše volim čuti i nedostatke i na čemu moram poraditi.

Bitno je samo razaznati što su to iskreni komentari, jer tada i kritika je pozitivni komentar.


Mjesto koje je na tebe ostavilo WOW efekt, mjesto gdje bi volio živjeti, mjesto koje ti se najmanje dojmilo i mjesto koje bi u budućnosti želio fotografirati/snimiti?

Svako mjesto je posebno i ostavilo je veliki utisak na mene. To i je ono zašto sam se zaljubio u putovanja – svi smo različiti, puno je kultura, načina življenja i mislim da je šteta ne istražiti svoj planet maksimalno koliko se može. Zamisli da živiš u jednom gradu ili državi, a nikad ne saznaš kako je živjeti negdje drugdje. Istaknuo bih svakako Ameriku koju sam doslovno cijelu proputovao. Previše prirodnih ljepota, nacionalnih parkova, velikih gradova i moderni svijet. Tu je i Skandinavija koja je specifična po svojoj razvijenosti i ostatak Europe koji je malo kulturniji moderni svijet, nego što je to primjerice Amerika.

I na kraju bih svakako istaknuo Aziju i dokaz kako je ljudima dovoljno malo za sreću i život. Ne opterećuju se veličinom i bogatstvom, nego jednostavno žive i uživaju u onome što imaju. Osmijeh vidiš na svakome koraku...

Za život jednostavno želim birati Hrvatsku – jer ovdje pripadam i to je ono što sam shvatio u SAD-u.

Iako sam imao priliku da ostanem i nastavim tamo sa životom – jednostavno pripadam u ovu sredinu i ako negdje moram uspjeti – neka to bude kod mame i tate. Ali, vidjet ćemo što budućnost donosi jer teška su vremena, u Hrvatskoj je definitivno teže uspjeti jer su ljudi zavidni na tuđi uspjeh, ali ako se osoba zna s time boriti, onda definitivno isplati probati.


Posjetiti želim što više toga, ali neki idući planovi su definitivno Indonezija, sjeverna Afrika i unutrašnjost Europe, ali samo da se ova situacija s pandemijom smiri.


Što je to Ivica radio u ljeto 2020.?

Uz svoj stalni posao u IT struci, pokušao sam svaki vikend koristiti i upoznati svoju državu i ljepote Hrvatske, tako sam svaki vikend preko ljeta išao u određeni dio Hrvatske + godišnji odmor od 3 tjedna proveden u Dalmaciji gdje sam pokušao što više toga dokumentirati i snimiti i na kraju na dostojanstven način svima predstaviti svoju državu. Žalosno je za reći, ali takvi materijale i ne prolaze toliko dobro kao recimo Azija i Amerika, ali bi trebali.

Hrvatska je odlična država – imamo sve i trebamo to kvalitetno iskoristiti, ali većini nije zanimljivo ono što je na dlanu, nego svi teže nečem drugom i atraktivnijem – a na kraju sve to imamo i doma.

Definitivno podržavam i to razmišljanje, ali smatram da prije svega treba upoznati svoju državu.


Životni planovi 😊?

Teško pitanje, ali da se lako zaključiti iz gornjih odgovora: pokrenuti nešto svoje i biti sam svoj gazda. Iako na neki način, već jesam jer sam nedavno postao mikro poduzetnik – i dalje mi je primarni posao u IT struci gdje odgovorno radim svoj posao i trudim se maksimalno, dok sve vezano za film/foto radim nakon posla i u svoje slobodno vrijeme.

Cilj mi je sve to pretvoriti u "full-time" posao i raditi nešto konkretno.

Obožavam širiti znanje koje imam i iskustva koja sam stekao pa se možda i jednog dana odlučim za neke opcije mentorstva ili školstva, ali sve u svoje vrijeme.

Cilj mi je biti sretan i raditi ono što volim, jer ako je čovjek sretan – sve ostalo je manje bitno.

Poruka mladima?


Trenutno gledajući situaciju u kojoj se nalazimo, sve što mogu reći je da nije idealno, ali nije ni toliko crno. Ostao sam bez velikog broja prijatelja koji su otišli izvan RH u potrazi za poslom i rade iste poslove koje u Hrvatskoj nisu htjeli. Bitno je naglasiti da nije sramota raditi apsolutno ništa, treba razmišljati samo biti što bolji u svome poslu i učiti svaki dan – a na kraju dolaze nagrada i uspjeh.

Kuhar, barista, fotograf, zidar ili bilo koja druga struka – ako ste profesionalni i želite učiti, možete imati veću plaću od svakog programera i čovjeka iz ureda!

Bitno je samo učiti iz dana u dan i znati što želite. Ponekad je potrebno i ne poslušati roditelje da bi uspio jer, opet se vraćam na svog profesora koji mi je rekao:"Ljudi koji ne poslušaju svoje roditelje uglavnom uspiju u životu!"

Baš tako.

Poštujte ih, volite ih, znaju što pričaju, ali uvijek vjerujte u svoje snove jer uz kvalitetan rad, trud i zalaganje sve će doći na svoje :)


Puce web logo.png
  • Facebook
  • Instagram

@2020 - Puce , All Rights Reserved.