„Budi mirna.“ Moj otac
Lu: “Znaš, kada kažem da želim putovati, ne mislim onako – kako sam prije Tebe.
To je bilo drukčije #putovanje.
Putovanje izgubljene djevojke željne zabave i svijeta, novih ljudi; ustvari neka vrsta bijega od dosadne svakodnevice, primitivnih osoba; traganje za nečime što je oduvijek bilo U MENI, ali zakovano.
Ne. Ovo je drukčije putovanje.
Ponajviše, jer ne putujem sama. Sada imam još jednu #sjenu kraj sebe.
Putovanje koje ne počinje samo jednom odlukom – da mogu ovoga trena pobjeći.
Putovanje je to u kojemu se ne bježi.
Ono započinje u trenutku kada obje sjene požele, krenu na put, a sam odlazak u egzotičan kraj je pri kraju putovanja.
Putovanje je sada za mene sve ono prije putovanja.
Putovanje je #život. Putovanje je život sa drugom sjenom pored mene.
Oduvijek sam željela vidjeti svijeta.
Osobu sa kojoj ću ga vidjeti na nama poseban način; nešto što će kroz naše priče, slike, suvenire, pjesme … Vidjeti moji #potomci i u sebe utkati tu želju – želju da OSJEĆAJU.
Postoje tri ljubavi moga života, a to su: #slobodakretanja, #zelenaboja i #iskrenosmijeh.
Kroz Tvoje zelene oči i iskren osmijeh, ja sam napokon slobodna djevojka i napokon koračam slobodno.
Jer moji koraci daju ljubav koju Ti hraniš da nikada ne nestane, da ne nestane za mene, ponajprije.
No Koda, idemo skupa negdje Putovati?“
Koda: „Idemo skupa Putovati ljubavi.
Idemo vidjeti #Svijet jedno kroz drugo.“
1.kolovoz 2018. Doma
