Preko brda do crkve sv. Lucije i Bašćanske ploče

Updated: Sep 8

Četvrta staza #maceplaninare


Zadnji je dan naših ekspedicija po planinarskim stazama u okolici Baške na otoku Krku. Skoro sam napisala najvećem otoku na hrvatskome dijelu Jadranu, al' ipak otok Cres za dlaku prednjači u svojoj veličini. Činjenica je u tome što su obale otoka Cresa strmije od onih otoka Krka, a budući da se razina Jadranskog mora postepeno podiže, ne iznenađuje zašto je Cres "prešišao" Krk.


Staza koja vodi od Baške od crkve sv. Lucije spada u one srednje zahtjeve, s čime se uistinu i slažem, osim onog full strmog dijela na kraju puta, tj. spusta u dolinu ka crkvi koji je ajme meni, opet onaj filig da ću poletjeti, točnije otkotrljati se.


Kako je kraj kolovoza, popodnevne temperature su ugodnije, no i veća je opasnost od naleta kišnog oblaka, što nikako ne favoriziramo.


Prema APP KRK HIKE: Dužina – 4 km (negdje se navodi 4,5 km), Uspon – 199 m, Vrijeme hoda – 2 h.



Naša ruta glasi: #Baška (start nam je autobusni kolodvor) – Ispod crkve sv. Ivana (tipfeler aplikacije, vidi: slika) – #Zakam#CrkvaSvLucije


Eh, da ! Zaboravih napomenuti kako na stazi 3/4 nismo imali našu "standardnu" planinarsku opremu koja uključuje swimsuit. Ipak smo hodočastili xD.

Situacija je ovoga puta poprilično slična: hodamo u swimsuit standardu (gornji dio, jel), ali nosimo u ruksaku nešto za zaogrnuti se.


Ovoga puta pri dolasku kod crkve sv. Ivana ne nastavljamo gornjom stazom (desno), već skrećemo lijevo prema Zakamu.



Sada, kada se nalazimo i na četveroj stazi, ujedno i posljednjoj, mogu napraviti neki mali rezime sva četiri puta.

  • Prva staza: more – kamene litice – kamene litice – ništa – kamen – more

  • Druga staza: šuma – šuma – šuma – kamena ravan = krš – bara

  • Treća staza: potočić – beton – šumarak

  • Četvrtka staza: O njoj ću danas pisati detaljnije, a tebi prepuštam rezime ;)

Sve četiri staze su drukčije i posebne na svoj način te je teško izdvojiti onu koja mi je bila baš naj. Ali ako moram izdvojiti onu koja je u paketu dala najviše toga (osim plaže, što prvu čini posebnom) to je definitely staza 4/4.


Na početku hodamo kroz poljski put uz čiji su rub ograđeni pripusti sa koze, ovce i konje. Cijelim putem je hlaaadovinaaa, yes. Inače se ovaj dio puta koristi za rally racing.


Dolazimo do dijela koji nevjerojatno podsjeća na tunel bambusovih stabala, ali nije naravno.



Ispod Zakama smo.


Eh da, sad mi došlo u glavu kako nisam napomenula u prva tri članka, kak' smo se mi to uopće snalazili; kud', kamo i gdje, a da se „ne pogubimo“.

Svaka staza ima svoju markaciju. Tako je rt Škuljica imao crvenu, Lokva Diviška prvo plavu pa žutu, svetište je bilo cijelim putem pod plavom, a put prema crkvi sv. Lucije je žute markacije. Markacije se nalaze na kamenju, stablima te na bitnim prijevojima stoje znakovi TZO Baška (putokazi).


Slijedimo markacije.

Prekrasni vidici.

Sada tek razumijem koliko je Baška posebna i privlačna turistima i avanturistima.



S jedne strane pogled seže na kamene gore, tamnozelene šume, polja u kršu, a s druge strane vidiš grad, najljepše more na svijetu, otok Prvić koji kao da je sa druge planete i Velebit – ta veličanstvena planina.

Predivno.


Nastavljamo uspon.

Borove šume koje se toliko razlikuju od onih na koje sam navikla na obroncima Dilj gore. Ove šume se gole, odaju neko sivilo zbog bijele borove kore i mnoštva suhozida. Istina, slavonske su šume nekako tiše, veći je smiraj i hlaaadovinaaa, dok u ovim šumama prevladava konstantan cvrkut svega šta cvrkuće, a sunčeva svjetlost vrlo lako navire kroz ogoljene krošnje borovine. Miris suhih borovih iglica i vrele smole opijum je za moje nepce.



Sa Zakama se pruža panoramski pogled na 194 m nadmorske visine. Postavljen je križ sa natpisom: „Bog Čuva Zemlju I Ljude“ i klupica za predah.



Nastavljamo dalje kroz, već poznati izgled krških poljana – spržena travurina, suhozidi, grmovi i gušteri. Nailazimo na kameno pojilište za stoku koje seže iz 1937. godine.


Sada kreće onaj famozni spust sa početka priče koji je trajao poprilično dugo, al' bilo je smokvinih stabala pa aj, prolazna ocjena 😉



Spuštamo se u #Jurandvor.


Prenosim lektorirani tekst sa visitkrk.hr.

Jurandvor je manje naselje koje se smjestilo sjeverno od Baške, a najpoznatije je po crkvi sv. Lucije. Crkva je nastala u razvijenom srednjem vijeku, u doba romanike, kao jednobrodna građevina istaknute polukružne apside, sa zvonikom na pročelju. Zidovi uokolo crkve ostaci su benediktinskog samostana. Crkva je najpoznatija po nalazu koji se nalazi unutar zdanja – ploča oltarne pregrade poznatija kao #Bašćanskaploča. Kamena ploča jedan je od najstarijih spomenika hrvatske povijesti. U trinaest redaka na starohrvatskom se jeziku spominje riječ „hrvatski“ i ime kralja Zvonimira, a datira iz 1100. godine. Pisana je glagoljicom. Izvorna je ploča 1934. preseljena u Zagreb i nalazi se u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Danas je #glagoljica postala jedan od zaštitnih znakova Baške, a tomu svjedoče i velike skulpture u formi glagoljskih slova postavljene uz cestu na putu prema Baški.



Lokalci bleje u nas k'o da nikada nisu vidjeli dva sezonca kako se spuštaju sa brda, prolaze kroz njihova dvorišta …. I tak' malo dehidrirani.



Odlučili smo se vratiti u Bašku kak' spada putem, odnosno prometnicom za što nam je trebalo nešto manje od sat vremena, ak' i toliko.


Sve u svemu, prošavši ove četiri staze, a ima ih oko dvadesetak u području Bašku, mogu jasno naglasiti kako Baška nije samo natiskana pješčana plaža, natiskani skupi autokampovi, natiskani još skuplji riblji restorani, ovaj „vašar“ sa kineskim plastičnim suvenirima na promenadi i pun klinac Švaba.

Ne. Baška je punoo više od toga, samo se treba usuditi ....



Usudiš li se ??

Puce web logo.png
  • Facebook
  • Instagram

@2020 - Puce , All Rights Reserved.