Mario - dečko koji obećava

Updated: Sep 8

Mario Komljenović dolazi sa sela koje se nalazi pored Velikog Grđevca (Bjelovarsko-bilogorska županija).

Dečko je to koji je zahvaljujući svome snu i upornosti, volji i karakteru da od njega nikada ne odustane, danas postao osoba koja je oduvijek htio biti – USPJEŠNA, a da na tome putu ne učini nikome nažao.



Tko je MARIO - student agronomije, zaljubljenik u fitness i modne trendove … što još ne znamo o tebi ?


Pohađao sam Osnovnu školu Mate Lovraka u Velikom Grđevcu dok sam srednjoškolsko obrazovanje, Opću gimnaziju, završio u Srednjoj školi Bartola Kašića, Grubišno Polje.

Rođenje i život na selu, nešto je najljepše što su mi roditelji priuštili i da imam mogućnost bilo što promijeniti, ne bih ništa mijenjao. Prilika da se odrasta uz životinje, uz prirodu prema kojoj usputno stvoriš ljubav i empatiju je nešto se ne može nigdje kupiti niti napraviti.

Ljubav prema #poljoprivredi, osobito prema #mehanizaciji i načinu na koji ista djeluje, javila se već u ranijoj dobi, preciznije tijekom osnovnoškolskog obrazovanja.


Nestrpljivost koju sam imao kao mali gdje bi jedva dočekao ljetne praznike kako bih mogao "totalno" biti u poljoprivrednim poslovima, jasno je nagoviještala kako mi budući poziv mora biti vezan uz poljoprivredu.


Nakon završene Opće gimnazije upisao sam Fakultet agrobitehničkih znanosti u Osijeku, smjer #Agroekonomika.

Tijekom srednje škole počeo sam primjećivati višak kilograma koji mi je smetao, što je naravno bilo logično budući da sam bio tinejdžer, a tada svatko počinje posvećivati veću pažnju svom #fizičkomizgledu. Višak kilograma je bio okidač koji me potaknuo da se okrenem fitnessu, balansiranoj prehrani, zdravijem i fizički aktivnijem životu.

U početku je to bila samo određena restrikcija što se tiče prehrane kako bih izgubio "taj višak kilograma", ali kako sam se sve više informirao, u priču se uključilo i vježbanje i dizanje utega. Tijekom osnovne škole bavio sam se i nogometom, ali ljubav prema njemu nije bila toliko jaka kao prema fitness načinu života, da bi i opstala.

Činjenica da sam sa sela, a ako još k tome dodamo da sam bio srednjoškolac bez vozačke dozvole i stalnih prihoda, s puno fizičkoga posla koji me je uvijek očekivao kada bih se vratio iz škole, svaka pomisao na vježbanje, na fitness, na dizanje utega koji iziskuju dosta snage, izbila bi mi se odmah iz glave i ne bih o tome razmišljao. Također, najbliža #teretana bila je udaljena 30-ak km, a uza sve navedeno bilo bi previše tražiti od svojih roditelja da me tri ili četiri puta tjedno voze na trening uz sav posao koji imaju kod kuće.

Uz to, bili su mišljenja kako je teretana samo "žuta minuta" koja me puknula i da će to brzo proći, no to se nije dogodilo.



Pomirio sam se da od klasične teretane u koju svi idu nema ništa, ali to me nije spriječilo – izgradio sam svoju vlastitu teretanu.

Dosta sam vremena tijekom ljetnih praznika provodio i kod #strica i tu je sve započelo.

Uz njegovu pomoć, izgradio sam svoje prve vlastite bučice od betona, svoju prvu bench klupu od drveta, i još puno sprava koje sam pronašao na internetu.


U toj sam teretani postigao svoje prve rezultate na koje se ponosim, a ljubav prema vježbanju je samo rasla sve više i više, te traje i dan danas veličinom koju ne mogu usporediti ni sa čime drugim.

Samo mogu reći da sam ovisan, i da je to dio moga života bez kojeg bi se osjećao nepotpuno jer fitness čini jednu od mnogih sastavnica moga života.

Ta teretana koju sam uz pomoć svog strica izgradio traje i dan danas, a u njoj vježbam kad sam na ljetnim/ Božićnim praznicima kod kuće, dok kada se vratim na fakultet i kada krene akademska godina redovito odlazim u klasičnu teretanu.

Vjerovali ili ne teretana je utjecala dosta na moj život.


U početku nisam bio ohrabrivan od strane svojih roditelja koji su smatrali da je to gubitak vremena i nepotrebno mučenje, ali ja od svoje ljubavi, od svoje buduće slike kako želim izgledati u budućnosti nisam nikada odustao.



Bude tu i teških trenutaka, ne mogu reći. Bude trenutaka kada nisam toliko motiviran, što je normalno jer ljudska motivacija ne može trajati stalno jednakim intenzitetom, ali s time sam se naučio nositi kao s običnom gripom. Bude i trenutaka kada sam preumoran od fizičkih poslova koje sa sobom donosi poljoprivreda, da bi na kraju dana mogao odraditi trening i ponekad dođem u iskušenje da ne treniram, ali ako to napravim, doći će opet takva situacija i dopustit ću si, opet preskakanje treninga što nikako ne želim. Stoga i dane kada sam najumorniji odradim trening pored svih poslova, s čim mogu zaključiti dan.

To sve pripisujem svome #karakteru, svojoj ljubavi prema vježbanju i #ustrajnosti jer da ne posjedujem iste kvalitete, davno bih napustio vježbanje i pričalo bi se da je to samo bila adolescentska kratkotrajna zanimacija.

Ono što mi se svidjelo još kod vježbanja je ta nemogućnost zaobilaženja kako bi se postigli rezultati.


U teretani 5 kg će uvijek biti 5 kg, a 200 kg je uvijek 200 kg.

Što znači da ćeš do rezultata doći samo trudom i ispravnim putem bez zaobilaženje i izmotavanja.

U teretani nema poznanstava, nema veza i podmuklih poteza -

samo ti i utezi na iskren način.



Na meni je da upozorim sve one koji planiraju započeti vježbati i raditi na sebi. Pazite ! Postati ćete

ovisni o vježbanju, biti ćete #samopouzdaniji i počet ćete voljeti sliku onoga što vidite u ogledalu. Osjećaj je brutalan. Ako se možete nositi s tim, samo naprijed ….

Po završetku srednje škole i upisom na fakultete polako se pojavljivalo zanimanje i za modne trendove, stilove oblačenja što je bilo i logično, budući da sam već ranije pokazivao interes za unaprjeđenje fizičkog izgleda. To je bio period kada su i društvene mreže poput facebooka, instagrama i sl. počele zauzimati dosta pažnje u našim životima. Na njima se može svašta vidjeti, ali odlučio sam ih iskoristiti za ono što se meni sviđa i gleda. Počeo sam pratiti različite profile koji govore o vježbanju, modi i svemu ostalome što me zanima.


Tezu da netko nema ukusa za modu, nikada nisam opravdavao jer ako nešto nemaš urođeno, ako ti nešto ne ide kao nekome drugome od prve, onda na tome #radiš, #učiš, #educiraš se jer za to postoje ljudi kojima nešto ide bolje od tebe kako bi, upravo oni naučili ljude korisnim savjetima.

Mnogi kada se spomene moda i lijepo oblačenje odmah pomisle „mah, tko ima novca za markiranu odjeću jer samo u njoj možeš lijepo izgledati, nemam ja novca za to i sl.“ – izgovori. Osobno sam znao kupiti košulje i za 25 kuna kada su bile na akciji, majice po 40 kuna, a pritom dobro izgledati. Po meni, markirana odjeća je samo #prestiž i ime koje plaćamo, a da ista ne mora izgledati pretjerano lijepo. Ponekad ona ista majica ili košulja od 30 kuna, stilski bolje izgleda i stoji na nekome, nego primjerice Nike, Gucci i sl. Ako, već imaš želju kupiti nešto markirano - u redu, ali dopustiti da ti garderoba bude satkana od markirane robe, po meni je nepotrebno bacanje novca. Različite su tu polemike, ali ponekad se najčešće kupuje skupo samo kako bi se pokazalo drugim ljudima da imaš novca, da si bogat i sl. što je krivi stav jer na taj način pokazuješ samo svome novčaniku potencijalni uragan i opasnost da ostane prazan.

Najbolji savjet koji sebi i ljudima oko sebe dajem je onaj da se oblačimo onako kako se osjećamo i u čemu se najbolje osjećamo.

Ne moramo svi nositi istu robu, pratiti istu modu jer tada bi svi bili isti, a tu se gubi smisao. Kreiraj svoju modu koja će TEBE isticati pred mnoštvom ljudi jer zašto bi ti kopirao nečiji stil odijevanja, kada taj netko može kopirati tvoj, što ne ?



Kada sam si izradio instagram profil započeo je i prvi interes za tu i tamo napraviti koju dobru fotku. Nisam imao iskustva, ali malo-pomalo, danas mogu reći da sam prezadovoljan s fotkama koje imam i koje objavljujem na društvenim mrežama.

Da ne bi bilo samo na društvenim mrežama one najposebnije držim u svojoj sobi i dnevnom boravku.

Prvo sam profesionalno fotografiranje odradio 2019 – te godine.

Odraditi fotkanje s profesionalnim fotografom bio je poklon moje prijateljice koji nikada neću zaboraviti. Tajno sam sanjao o fenomenalnim slikama gdje ću pokazati svoju osobnost, svoju energiju, a ona je taj san odlično pročitala i shodno tome poklonila mi taj poklon. Hvala joj <3

Tijekom fotografiranja, imao sam fenomenalan osjećaj koji nikada neću zaboraviti i tada sam si još jednom potvrdio da se volim fotkati te da je to postala neosporna činjenica.

Istu priču smo ponovili i naredne 2020 – te godine, odradiviši nešto što je za pamćenje.


Definitivno ću tako nešto ponoviti i u budućnosti, nadahnut mišlju kako želim ponuditi na društvenim mrežama nešto što je drugačije, #fotke koje imaju i koje pričaju priču.


Kojim se motivom vodiš kroz život ?


Odmah na početku, želim spomenuti kako u svome životu njegujem više od jednog motiva. Neki od njih su motivi velikih mislilaca, a neke sam sam smislio ponukan događanjima u svome životu. Nešto što je netko tamo izrekao ili napisao, odnosno motiv, nema preveliku važnost u našim životima ako se ne držimo istih i ako ih ne primjenjujemo kroz naša djela ili postupke. Mišljenja sam da se u našim životima sve događa s razlogom.


U životu postoje dvije vrste ljude – čekići i čavli. Ti biraš hoćeš li biti čekić kojim ćeš uspješno zakucavati i graditi svoj uspješni život ili ćeš biti čavao kojeg će svatko malo, malo lupati i raditi s njime što ga volja (smotati ga, slomiti i sl.).

Na taj način si objašnjavam brojne događaje u svijetu, ali i u svome životu.

Ako nešto nisam dobio, znači da to nisam dovoljno zaslužio ili možda nisam spreman, dorastao za to „nešto“ pa se moram strpiti.


Na moj stav i pogled što se tiče životnih golova uvelike je utjecao odgoj mojih roditelja ukomponiran sa životom na selu.


U #poljoprivredi sam naučio ako želim uzgojiti neku biljku i da mi ona uzvrati plodom, moram uložiti veliku brigu i trud oko nje.

Ako si želim nešto kupiti što sam zaželio, moram to i zaslužiti ili si jednostavno moram zaraditi novac pa tek onda to i kupiti. Nema nikakvih prečica poprijeko.

Selo i dobar odgoj koji su mi usadili moji roditelji, osjećaj i sposobnost valoriziranja nečega, odlično sam pretočio na sve životne situacije s kojima sam se suočio i s kojima se suočavam. Stvari su jednostavne samo onda kada ne pokušavaš zaobilaznim putem doprijeti do nečega. Ponekad se suočavamo s teškim životnim situacijama kako bi postigli nešto što želimo i nije uvijek lako, ali zato osjećaj koji imamo kada uspijemo, nešto je što se ne može kupiti.


Sve počinje od volje i ljubavi koju zatim slijedi trud i mukotrpan rad, upornost, a ako tome još dodamo #osmijeh, tada smo dobili savršenu formulu za postizanje i nedostižnog.


Sebi uvijek govorim „da bi uzgojio biljku moraš uložiti trud oko nje, da bi imao dobre ocjene moraš zagrijati stolicu i učiti“, jer volja i trud su se uvijek isplatili, čak i onda kada smo mislili da nisu, oni su se manifestirali kroz neke druge životne situacije.


Uza sve navedeno, treba spomenuti i okolinu u kojoj se nalaziš. Treba pažljivo birati osobe s kojim se družimo i uvijek gledati da TI nekoga nešto naučiš, ali da i ONI TEBE nečemu nauče jer ako si najpametniji u sobi – u krivoj si sobi.


Sve navedeno se postiže lako, onda kada objasniš sebi - da SEBE moraš voljeti, jer samo tako ćeš i paziti na sebe, truditi se da budeš najbolji, čak i onda kada se stvari čine poprilično teškima.


Kako postići balans između fakultetskih obveza, fitnessa, druženja sa prijateljima i spavanja ;) ?


Riječ #balans ukomponirana s velikom organizacijom vlastitoga vremena i vlastitih zadataka, zaslužna je da zamišljeno sprovedem u djelo.


Uvijek govorim da ako sam se odlučio upisati na fakultet zbog učenja i fakultetskih obveza ne moram eliminirati druženja, svoj osobni život, svoje druge ciljeve.

Ako vježbam ne znači da ne mogu pojesti neki kolač ili tzv. „nezdravu hranu“.

Ne znači da ne mogu izaći van s prijateljima, proslaviti nešto.

U mome životu za sve ima mjesta, ali to „sve“ ima svoj određeni tajming.



Među svojim najznačajnijim sposobnostima naveo bih „sposobnost brze prilagodbe“ novonastaloj situaciji.

Kada akademska godina krene, i s njom dođu brojne fakultetske obveze, potrebno je prije svega naučiti postaviti upitni STAV - što ti je prioritetno u određenoj situaciji ?

Je li to kava s društvom koje će tu biti i za dva dana, pet dana ? Ili je to važan ispit o kojemu ti ovisi godina na fakultetu, a time i tvoj budući posao od kojeg ćeš živjeti ?

U takvim je situacijama važna moć razlučivanja što je prioritetnije i shodne tome djelovati.


Ako imaš prave prijatelje oni će to moći razumjeti, kao što ćeš i ti njih razumjeti kada oni imaju za učiti ili neku drugu fakultetsku obvezu.

Oni „prijatelji“ koji to ne razumiju i koji ti zbog toga prigovaraju, nisu prijatelji i takve toksične odnose je potrebno udaljiti od tvog života.


Što se tiče fitnessa, on je moj način života. Kao što ujutro moram oprati zube, tako znam da i popodne odlazim na trening. Trening, kada imate puno za učiti tijekom rokova, dođe vam kao jedna velika olakšica, ispušni ventil nakon kojeg skupite onu psihičku snagu da odradite i naučite svo potrebno gradivo. Stoga i u najpotresnijim trenucima kada sam bio u gužvi s ispitnim rokovima, trening je bio odrađen jer igra važnu ulogu u mome životu.


Kada naučite balansirati stvari u životu kao npr. da vam je fakultet važan, ali to ne znači da morate učiti 24/7, svaki dan i da zbog toga ne možete ništa drugo.

Redovito učenje po par sati dnevno će vam stvoriti prostora za druge stvari u životu jer nećete morati "izgoriti" onih tjedan dana prije ispita, gdje nećete vidjeti ništa više osim četiri zida sobe kao što je to slučaj kod kampanjskog učenja.



Fitness je bitan, ali ne i najbitniji.

Želim reći da je život prelijep i prekratak da bi se usredotočili samo na jednu stvar.


Iskoristi sve mogućnosti !


A što se tiče spavanja, haha, pa smatram da su spavanje i san (minimalno 7 sati kvalitetnog sna, a pod tim mislim mobitel što dalje od vas, zamračena soba, grijanje smanjiti i sa što manje odjeće, haha) vrlo bitni čimbenici od kojih sve potječe.

Kako ste se naspavali, odraziti će se na vaše mentalne sposobnosti, fizičku snagu i vaše cjelokupno funkcioniranje, a da ne spominjem kako se sve to odrazi na izgled vašeg tijela i lica. Naravno, nismo stalno u mogućnosti spavati toliko sati, ali na nama je da si stalno težimo omogućiti kvalitetan san pa će pored toga ona mala odstupanja i neke neprospavane noći biti manje kauzalne po nas.

Stoga, moje zlatno pravilo glasi – dark, cold and naked. To će vam omogućiti kvalitetan odmor. Probajte ;)


Također, kada nisi u Osijeku pomažeš svojima na poljoprivrednom gospodarstvu. Planiraš li nakon fakulteta nastaviti obiteljsku tradiciju ?


Tako je. Kada završi akademska godina i kada dođu ljetni praznici ili zimski, odlazim doma gdje pomažem svojim roditeljima oko poljoprivrednih poslova koje sezona donosi.








Ti su mi praznici, ujedno i jedan od mnogih posjetnika da akademsku godinu moram završiti u roku kako bih se čitave praznike mogao posvetiti poslu i pomoći svojoj obitelji.

To je moj mali znak pažnje i zahvalnosti roditeljima što su mi pomogli u svemu dosada kako bih postao ono što danas jesam jer mnogi mladi ljudi ne cijene dovoljno sitnice koje im se omogućavaju. Vjerovali ili ne nekim je ljudima fakultet sitnica pa zbog toga padaju godine, upisuju pet fakulteta, dok neki ljudi nisu nikada mogli upisati fakultet zbog ekonomskih poteškoća.


Kao što sam spomenu, dolazi ljeto, svi su predmeti položeni u roku te sam slobodan otići doma pomoći svojim roditeljima ...

Novu robu, moju zanimaciju za lijep stil odijevanja stavljam na čekanje te ju mijenjam starom robom i rukama punih žuljeva, i upravo mi tu pomaže ona moja ranija sposobnost brze prilagodbe koja čini da ta tranzicija iz studentskoga, gradskog dečka u dečka koji se nalazi u polju, u radnom stroju, bude što manje stresna.

Jer bilo je situacija kada sam unutar 24 sata bio i na #fakultetu, a zatim i u #traktoru radeći na #polju. Stoga često puta znam reći da vodim „dvostruki život“.

Jedan je onaj u kojemu sam student, živim u gradu, izlazim s prijateljima i zabavljam se te nemam prevelikoga fizičkog posla; drugi je onaj u kojemu se nalazim među domaćim životinjama, brinem se za njih i radim sa poljoprivrednim strojevima u polju te tako mijenjam sve ono što imam u gradu sa onim što me očekuje na selu.



Na selu uvijek ima posla, ali ako bih trebao izdvojiti period kada ga ima najviše to su proljeće (lagani start), ljeto (srce sezone, vrhunac posla) i jesen (lagani pad posla).

Stoga tijekom ljeta, kada sam ja doma, ujedno ima i najviše posla, no ne žalim se jer to je način života koji je ujedno i dio moga života i ja ga prihvaćam i grlim <3


Radno vrijeme nije točno poznato jer ponekad radimo po 7 ili 8 sati, a nekada se krene raditi u 8 h i završi tek' navečer u 22 h, ovisno o urgentnosti posla.


Naš se OPG bavi, većinom ratarskom proizvodnjom. Nekada je tu bila ukomponirana i stočarska proizvodnja, ali danas je isključivo naglasak na ratarstvu.


Četvero nas je u obitelji. Mama, tata i ja smo većinom okupirani poslovima koje imamo doma, a brat je u radnom odnosu te nakon što dođe s posla i on priskače u pomoć kada je gužva. Tu je i stric kojemu, također uskačem u pomoć kada je potrebno, kako bi se na vrijeme završili poslovi i mogu reći da smo svi zajedno kao jedna mala zadruga - uzajamno si pomažemo i tako funkcioniramo, a za sve je zaslužno zajedništvo.

Također, pored svih poslova na našem OPG-u, imam i svoj mali biznis koji je potpuno slučajno pokrenut prije desetak godina. Naime, radi se o trimeru za košnju trave i održavanju dvorišta. Prije 10-ak godina, pokazao sam interes za uređivanjem dvorišta. Prvo kod sebe doma, što su i susjedi primijetili pa su me tu i tamo zvali da i njihovo dvorište pokosim, a nakon njih pojavilo se i dosta zainteresiranih sa strane koji nisu imali vremena održavati svoja dvorišta pa su me zvali da to odradim umjesto njih. Meni je to bio izvrstan dodatan prihod, budući da sam bio srednjoškolac, a njima olakšanje i jedna briga manja. Naravno, tu je i dosta starijih ljudi koji se ne mogu penjati po visokim granama te su stoga u meni vidjeli spas. I dan danas taj moj posao, koji se rodio iz vlastitog dvorišta, donosi meni ekstra zaradu, a ljudima kojima to radim osmijeh na lice :D

Život na selu ima svoje brojne benefite, ali zalome se i neki nedostaci.


Kada odlazim doma prijatelje koje imam u Osijeku rjeđe viđam, budući da smo tada odvojeni. Vidimo se svega dva ili tri puta u četiri mjeseca. More i ljetovanje po tjedan ili dva tjedna su, također nemogući zbog prevelikoga izbivanja od kuće. Izlasci su, također smanjeni jer kada radite po cijeli dan, fizički ste se umorili i navečer vam preostaje hrpa zijevanja i krevet koji vas zove. Tu mogu zahvaliti i svojim prijateljima koji imaju puno razumijevanja prema meni i mome načinu života.



Sve u svemu, to se sve prebrodi te ostane jedno veliko zadovoljstvo kada vidite koliko ste posla odradili, a pri tome se uvjerite za što je sve čovjek sposoban i što sve može kada hoće.


Hoću li nastaviti obiteljsku tradiciju, to još uvijek ne znam. Znam samo da me još čeka peta godina fakulteta i pronalazak posla.

A hoću li se baviti poljoprivredom ? To sigurno hoću.


Jer kao što znamo, poljoprivreda je širok pojam i zasigurno ću se nekim vidom poljoprivrede baviti, a koji će se savršeno moći ukomponirati u moj budući stil života.

Jer po meni, to je kao da završite medicinu i netko vas pita hoćete li liječiti ljude. Tako i agronom. Ako završiš to, logično da bi se trebao baviti i poljoprivredom kako bi iskustvo iz tebe progovaralo, a ne samo naučena teorija.



Pored toga, neću odustati niti od fitnessa, niti od dobrih fotografija jer to sve čini CJELINU, čini MENE i čini ono što me pokreće.


Što za tebe znači pojam: USPJEŠNE MLADE OSOBE ? Smatraš li da današnji mladi ljudi znaju što žele, tj. većinom biraju isprave putove ili su pak izgubljeni u mnoštvu (dez)informacija ?


Općenito smatram da za uspješnost godine nisu ograničavajući čimbenik.

Stoga, kada govorimo o uspješnosti - uspješni mogu biti i mladi ljudi, ali i oni stariji.

Treba spomenuti kako svaki čovjek na ovome svijetu ima svoj pogled na #USPJEH: Za nekog je to osnovati obitelj, za nekog je to kupnja automobila, za nekog dobar posao. Zato bih ja uspješnost definirao kao sposobnost ostvarivanja svojih vlastitih ciljeva. Ako sam ostvario svoj zacrtani cilj, ja sam sebi uspješan i to je "točka na i".


Prvo budi uspješan sebi, a tek onda drugima.

Današnji mladi bivaju često puta izgubljeni ili isključivo ostvaruju ono što im je nametnula okolina. Završi fakultet, oženi se, zaposli se na 8 sati dnevno u državnoj ustanovi i životni cilj ostvaren. Malo tko se od njih usudi ići svojim, drugačijim putem da ne bi slučajno bili izdvojeni iz mnoštva identičnih životnih puteva.


Ono što bih još spomenuo je tzv. sindrom poremećenih vrijednosti. Današnji mladi preveliku pažnju pridaju fizičkom izgledu i kirurškim operacijama, usudio bih se reći da im je životni cilj izgledati kao neka tamo poznata ličnost, što je idealna formula da postanu netko drugi, a ne oni sami ono što jesu.



Ponekad, kada se udubim u svoje misli, rastuži me pomisao da je danas teško susresti osobu koja razbija mitove, koja je ambiciozna i gradi sebe, kako izvana tako i iznutra.

Malo mladih daje važnost obrazovanju i malo mladih se usudi ići više od pet godina fakulteta. Vrijednosti su se poremetile, ljudi si postavljaju niske #standarde i niske #ciljeve, a najveća opasnost je ta, da se ti niski ciljevi i ostvare. Informacija je pregršt, a na nama je kako ćemo mi te informacije iskoristiti.

Hoće li one biti korištene kako bi sebe unaprijedili ili će biti pročitane i sutra, već zaboravljene, na nama je ?


Iskreno, nadam se da će se stanje popraviti jer ova trenutačna surova realnost u kojoj je svaka deseta osoba ambiciozna i ima neke ciljeve i zna što želi, ne smije i ne može postati svakodnevnica.


Tko je za tebe PRAVI PRIJATELJ/ICA te vjeruješ li u muško-ženska prijateljstva ?


Ljudski odnosi i način na koji se odnosimo jedni prema drugima, nešto je što će psihologija još dugo vremena proučavati, ali nikada do kraja dokučiti. Kao što sam ranije naveo za uspješnost, tako ću ovdje isto reći da je pogled na #prijateljstvo kod svake osobe različit.

Isto tako netko može imati žensku prijateljicu ili muškog prijatelja, dok za nekoga to nije moguće.


Zanimljivost i smisao života nije u tome da napišemo u neki katalog ili priručnik kako tražimo takvog i takvog prijatelja s tim i tim karakteristikama, kao da tražimo automobil. Pravo prijateljstvo očituje se u načinu na koji se netko spontano odnosi prema nama.

Moje je mišljenje da pravo prijateljstvo treba posjedovati prije svega obostrano poštovanje, iskrenost i razumijevanje. Te tri stavke su za mene najbitnije kako bih s nekim bio prijatelj.


Osjećaj, kada ti netko zahvali ili pomogne u situacijama kada ti je najpotrebnije bez da istovremeno ne razmišlja o načinu kako ćeš mu tu uslugu, odmah nakon par dana i vratiti, osjećaj je pravoga prijateljstva. Naravno da je pomoć obostrana, ali u prijateljstvu je najvažnija #spontanost i #zahvalnost.



Muško – ženska prijateljstva su moguća, ali samo ako su obje strane u potpunosti iskrene na početku prijateljskog odnosa.


Ako se stvari odmah na početku poslože kako treba, onda je prijateljstvo moguće. Ako je netko zaljubljen, pa kao želi biti prijatelj, takvo prijateljstvo je nemoguće jer će uvijek izazivati u osobi koja je #zaljubljena neki tračak nade što nije u redu jer tada ta osoba ne može krenuti naprijed. Ako je osoba u koju je netko zaljubljen ili zaljubljena imalo poštena, odmaknuti će se.




Vjerujem da je svatko od nas iskusio ovo o čemu pričam i da ga je

mnogočemu naučilo.

Budimo pošteni jedni prema drugima i iskreni jer svi mi znamo odmah na početku - sviđa li nam se netko ili ne.


Naravno, puno je tu i onih bezobzirnih osoba koje vole nečiju pažnju pa se onda igraju s ljudskim osjećajima. Moj je savjet da ukoliko znamo da smo zaljubljeni u nekoga, a taj netko nije u nas, obavezno se odmaknuti jer dugoročno gledajući to je najbolja odluka koju možete donijeti. Sve ostalo što napravite u nadi da će netko biti s vama je samo začarani krug i nećemo si lagati. U ovakvim situacijama #ego treba ostaviti postrani i usmjeriti pažnju malo i na drugu osobu te promisliti kako će se naši postupci odraziti na tu osobu.


Trebamo se staviti u tuđe cipele i shodno tome vagati različite scenarije jer ljudski osjećaji nisu igračka - dugo vremena bole i zahtijevaju dugotrajan oporavak.

Na nama je kako ćemo se prema nekome ponašati, ali siguran sam da su rijetke situacije kada netko nekog baš mora povrijediti jer su takve životne okolnosti.

Puno je ispravnijih načina koji će omogućiti da nekoga ne povrijedite i svatko mora biti svjestan svojih postupaka.


Stoga muško-ženska prijateljstva su moguća, samo ako se na početku dvije osobe dogovore i budu iskrene jedna prema drugoj. Fer play.


Trenutno upisuješ posljednju godinu studija. Neki presjek kroz tvoj petogodišnji put, od brucoša do magistra ? Jesi li zadovoljan RH sustavom obrazovanja ? Tko je Mario DANAS ?


Tako je. Za koji mjesec su upisi i upisujem posljednju petu godinu studija.

Mogu ti reći da je sve proletjelo brzinski i ne mogu vjerovati da uskoro završavam faks.

Bilo je tu puno teških trenutaka, napora, pospanosti i dosta kave, haha, ali sve bih to ponovio i ne bih ništa mijenjao jer mogu potvrditi da je studentski život prelijep period u našim životima.


Na fakultetu se izgradiš, upoznaš različite osobe različitih stavova i naravi. Na fakultetu pronađeš svoje JA i svoj stav.

Stoga, tko god ima priliku, moj savjet je da upiše fakultet jer nakon njega postajete druga osoba.


Što se tiče moga puta i moga kompasa koji me navodio da uspješno izvršavam svoje obveze; mogu reći da je svaki put bio ispravan, i da sam svaki put dobio zasluženu ocjenu.



Na Fakultetu agrobitehničkih znanosti, (fazos.unios.hr) radi, ne samo dosta odličnih profesora, već i dosta odličnih znanstvenika koji su meni i ostalim kolegama uvijek bili spremni pomoći i pružiti brojne mogućnosti koje bi nadogradile naše znanje.

Sad, opet ovisi od studenta do studenta, koliko je "zagrižen" i želi dobru priliku i iskoristiti.


Obrazovanje RH, definitivno zahtjeva brojne korekcije. Kao što, već i ptičice na grani znaju, manjak je prakse koja se pruža studentima/ učenicima, a opet pregršt teorije koja se bez prakse puno teže upija. Čast izuzecima.


Ja sam imao tu sreću da pored faksa imam iza sebe dugogodišnje iskustvo u poljoprivrednim poslovima, što mi je uvelike pomagalo prilikom učenja i objašnjavanja puste teorije samome sebi.


No što je sa onima koji tu priliku nemaju ? Moramo se duboko zapitati i pokušati pronaći rješenje problema.



Za sebe mogu reći da sam svaku dobru priliku "zagrizao" te da ću i ubuduće zagristi sve što mi se bude ponudilo.


Svakako, veliki sam trud uložio i ulažem u fakultet, što se odrazilo i na moje ocjene i prepoznalo od strane mnogobrojnih profesora.

  • Godine 2017 –te i 2018 – te bio sam dobitnik STEM stipendije koja se dodjeljuje na temelju prosjeka ocjena i osvojenih ECTS bodova, te je ista uvelike olakšala moje troškove studiranja, od stanarine i režija pa nadalje.

  • Godine 2018 – te bio sam dobitnik nagrade za uspješnost u studiranju na temelju prosjeka ocjena iz prve godine fakulteta.

  • Godine 2019 – te dobitnik sam triju nagrada od kojih je prva Dekanova nagrada na temelju prosjeka ocjena cjelokupnog preddiplomskog studija, zatim nagrada za uspješnost u studiranju na temelju prosjeka ocjena druge godine fakulteta i pohvala za izvannastavne aktivnosti.

Također, 2018 – te sam nastupio na dva natjecanja: Budi uzor – izložba poslovnih planova u Zagrebu (projekti/budi-uzor) i I – Dare competition u Osijeku (app.idare.tera.hr) na kojemu sam osvojio prvo mjesto za najbolji poslovni plan i tako postao priča o uspjeh, a 2019 – te sam opet nastupio na natjecanju Budi uzor u Zagrebu.



Moj trud, koji se manifestirao kroz ocjene i natjecanja, omogućio mi je da na promociji za završene tri godine preddiplomskog studija održim i govor u ime svih studentica i studenata, što je za mene bio jedan veliki događaj i jedan predivan osjećaj.

Imati priliku iskazati zahvalnost što vam je netko pružio veliku mogućnost zvanu #obrazovanje za mene je bio san koji sam sanjao prije nego što se isti i dogodio.


#San koji sam potajice sanjao postao je i #realnost.

Prije dva mjeseca, primio sam obavijest da sam dobitnik i Rektorove nagrade što me je uvelike obradovalo jer to je najveći stupanj nagrade u mojem fakultetskom obrazovanju i još jedan u nizu dokaza da ono što radim radim najbolje.

Još ju uvijek nisam primio zbog trenutne situacije sa COVID – 19, ali se nadam da će i to uskoro biti, kako bi i nju mogao uokviriti i staviti na zid zajedno s ostalim nagradama koje čine jednu veliku motivaciju kada ih pogledam u sobi tijekom učenja.



Aktivan sam član i Studentskog zbora Fakulteta agrobiotehničkih znanosti te "uskačem" u pomoć kada god mogu uz svoje obveze.


Sveukupno gledajući, prezadovoljan samo postignutim i ne bih ništa mijenjao. Ono što me veseli je to da se još uvijek ne osjećam kao da se želim zaposliti, već kao da imam još dosta toga za učiti i ispita za napisati. To ni ne čudi.

Tako sam se osjećao kada sam završavao preddiplomski studij pa sam zbog tog osjećaja morao upisati i magisterij.

Tko zna ako ovaj osjećaj potraje što je sljedeće što ću upisati, haha.


Životni planovi 😊 ?


Zasada mi je plan završiti petu godinu fakulteta i time zaključiti priču o magisteriju.

Plan mi je bio otići i na Erasmus, studentsku razmjenu za koju smatram da je jedna velika i odlična prilika koju student može dobiti. Donijeti znanje ne samo iz školskih klupa, već i iz drugih država je prilika koja se ne propušta. Nažalost, trenutna situacija s COVID – 19 je takva kakva je pa ne mogu dugoročno planirati, ali zaista bih volio otići na Erasmus.



Četvrta godina završava i zadnji predmet je u procesu polaganja i ako njega položim kako treba ukupan prosjek prve godine diplomskog studija će biti 5.0.

Plan mi je tako odraditi i petu godinu te se aplicirati na nagrade koje će se nuditi, kako bih svoju pustolovinu osvajanja nagrada na fakultetu zaključio kako je i planirano.

Nakon toga plan je pronalazak posla.

Ne mogu reći da ne razmišljam i o doktorskom studiju, ali to je nešto što ću, ukoliko se odlučim za to, financirati sam plaćom koju zaradim na budućem poslu.


Planova je puno i bilo bi ludo reći da ih mogu ovdje sve spomenuti, a nešto mora biti i iznenađenje ;)


Kao što ste dosada "skužili" organizirana sam osoba, koja voli balans (vaga u horoskopu s razlogom, hehe), koja voli planirati, ali svi znamo da se život i životne situacije ne mogu isplanirati 100%.





Neke poteškoće u životu ne možemo riješiti. Nečije živote ne možemo spasiti. U takvim situacijama, na nama je da se suočimo s problemima i da ih prigrlimo, a ne da ih ignoriramo.
Puce web logo.png
  • Facebook
  • Instagram

@2020 - Puce , All Rights Reserved.